Otvoreno pismo

Kumovi i dalje uzimaju meru…

Osmog jula, u petak, na pijačni dan, u prepodnevnim satima, sačinjeni su ovi snimci, gde g-đica Violeta, inače dipl.ing arhitekture iz odeljenja za urbanizam opštine Srbobran, uz pomoć kafedžije Dušana Odanić, zvanog Gera, inače kuma predsednika opštine Branka Gajina, vrši premer i snimanje Zmaj Jovine ulice i Trga Slobode. Uzeo sam fotoaparat iz svog biroa i snimio ovaj događaj.

Po struci sam građevinski inženjer, četrnaest godina sam radio u Odeljenju za urbanizam opštine Srbobran, a od 1994.godine sam privatni preduzetnik sa licencom Ministarstva građevine, za izvođenje i nadzor građevinskih radova.

Za vreme mandata i vladavine predsednika opštine Branka Gajina u Srbobranu koja traje više od sedam godina, nisam imao priliku da učestvujem ni na jednom konkursu  za projektovanje, nadzor i izvođenje građevinskih radova za poslove čiji je investitor opština Srbobran. Razlog je zloupotreba Zakona o javnim nabavkama, a poslove iz oblasti građevinarstva su dobijali kumovi predsednika.

Ako su to bile veće nabavke, kao što je npr školska fiskulturna učionica, pri O.Š. J.J.Zmaj, onda se to delilo na više situacija, zaobilazile su se i zloupotrebljavale zakonske obaveze, a kumovi vodili i naplaćivali poslove.

Gore navedeni kum poznat pod nadimkom Gera je po struci mašinski tehničar, bez licence za izvođenje radova, vlasnik kafića i preduzetničke bravarske radnje. Drugi kum, Marjanski Miroslav zvani Glista, po struci građevinski tehničar bez licence za izvođenje, projektovanje i nadzor građevinskih radova. Jedan je od osnivača i suvlasnik PTC D.O.O. u stečaju. Ovu firmu nesrećni i nezadovoljni radnici tuže i potražuju od nje plate kao i uplate za doprinose na L.D. u dužem vremenskom periodu.

Mnogi će se zapitati kako neovlašćeno lice, građevinski tehničar čija je firma u stečaju, može uopšte da dobije izvođenje, projektovanje, ili nadzor bilo kojih građevinskih radova, ali ne zovu ga badava Glista.

Od skoro je njegov sin Đorđe otvorio građevinsku firmu „Ingenium project“, pa tako, tata i sin preuzimaju i vode sve poslove građevinske struke, koje finansira opština Srbobran, mada po pravilu ni na jednom konkursu bez referenci, opreme i zaposlenih radnika ne mogu da se pojave.

Zanimljivo je da njihova firma bez zaposlenih, kao kooperanta koristi usluge bivšeg obućara iz Srbobrana Ljubana Todorovića, koji nema licencu za izvođenje radova i sa svojom preduzetničkom radnjom vrši uslugu kooperanta, gore navedenom preduzeću

Koliko se stručno izvode radovi koje vodi bivši obućarski preduzetnik, dokazuje i ova slika za radove koji su izvedeni pre šest meseci (garantni rok 24 meseca), ispred obdaništa u ul. Jovana Popovića u Srbobranu. Radi se o parkingu, koji se kruni, ispucao je, a cena izrade po m2 je neprimerena.

Kako je moguće da se radovi u Srbobranu dobijaju i izvode bez konkursa, da se zloupotrebljava Zakon o javnim nabavkama, ugrađuju nekvalitetni materijali, sa naduvanim i preplaćenim cenama po jedinici mere, za određenu vrstu radova?

Kada je Mesnoj zajednici ukinut račun za investicije, a čiji je predsednik bio sadašnji predsednik opštine Branko Gajin, sa velikom vizijom da naše pare ne kontroliše niko, oformljeno je po Zakonu Javno preduzeće Direkcija za izgradnju i urbanizam opštine Srbobran, čiji je direktor g-đa Nada Nađ, po struci poljoprivredni inženjer, smer zaštita bilja. Morate znati da ova ustanova, među zaposlenima nema ni arhitektu. Jedini inženjer iz struke, gđica Janka Egri, bivši radnik PTC D.O.O., ćuti , sluša i potpisuje, a za uzvrat uskoro dobija od opštine  Srbobran kuću ( izgrađena iza zgrade policije Srbobran) kao kadar ove opštine.

Kada kumovi završe građevinske i druge radove i izvrše naplatu, kum Gera često zna da počasti radnike Direkcije, kao galantni kafedžija, jer prekoputa direkcije nalazi se njegova kafana. Zaposleni u Direkciji onda lakše pravdaju troškove za utrošena materijalna sredstva i kako naš narod kaže, šteluju papire, a papir sve prima.

Da bi to moglo da funkcioniše u organima uprave opštine Srbobran na mesto Načelnika opštinske uprave postavljen je Dragan Šarčev, još jedan kum predsednika opštine Branka Gajina. Šarčev je, inače bivši komunalni inspektor, poznat po oganizovanom ubijanju pasa na teritoriji opštine Srbobran lovačkim puškama, u toku radnog dana na očigled dece i građana. Deca su se jednom prilikom vraćala iz škole, a radnici komunalne službe „Graditelja“ su ubijene pse ubacivali u traktorsku prikolicu, čak i u užem centru grada i odnosili u nepoznatom pravcu.

Da bi Načelnik opštinske uprave bio zadovoljan na svom radnom mestu i na miru ispunjavao svoje radne zadatke, kao kadru iz budžetskih sredstava kupljen je dvosoban stan, a adaptirao ga je ko drugi nego kum Glista i krug se zatvorio, po ko zna koji put.

Građani Srbobrana ako budem dalje nabrajao sve mahinacije kumova, kršenje zakona, nekvalitetno izvedene radove, nekvalitetno ugrađene materijale, naduvane fakture i drugo, bilo bi potrebno mnogo papira i prostora , a sve ovo sam spreman da kao demokratski opredeljen građanin, koji nikada nije bio član ni jedne političke partije, niti sam to sada,  iznesem javno, pre svega najvišim organima u ovoj državi i vladajućoj koaliciji, za koju sam glasao od prvih višestranačkih izbora.

Rođen sam u Srbobranu i ostao sam da živim u svom rodnom mestu. Otac sam troje dece, a svakodnevno gledam kako na različite strane iz Srbobranske opštine odlaze mladi i obrazovani ljudi, a kumovi nam i dalje uzimaju meru.

Moja zapažanja kao stručnog lica po pitanju građevinarstva datiraju od 2002/2003 godine kada je počela rekonstrukcija „ŽUTOG BUNARA“ kada sam na konkursu koji je sprovodila MZ Srbobran izabran da vodim nadzor. Za konkurs sam morao da dostavim diplomu o stručnoj spremi, licencu od Ministarstva građevine, kao i potvrdu da posedujem firmu. Mesna zajednica , za navedeni posao uplatila je 50% avansa što je u to vreme bio iznos od 20.000 dinara, skoro 300 evra.

Prilikom kontrole prvog dana uočio sam da su radovi na rekonstrukciji izvedeni u obimu većem od 50% (popločan plato behatonom, zaštitna ograda zelene boje je već izbacila koroziju, jer nije urađena predzaštita, i postavljeni su metalni stubovi, na koje treba da se montira nadstrešnica od tegole).

Vratio sam se u MZ i od sekretara Dragice Dunđerski dobio na uvid ugovor koji je MZ sklopila sa izvođačem. U to vreme predsednik komisije za investicije je bio Branko Gajin, aktuelni predsednik opštine Srbobran. U ugovoru sam video da je izvođač radova nestručno lice, kafedžija Gera, između ostalog vlasnik i bravarske radionice, koji ne poseduje licencu Ministarstva za izvođenje radova niti je rešenjem ovlastio stručno lice koje će biti odgovorno i voditi navedne radove.

Takođe sam konstatovao da se radovi izvode bez projektno tehničke dokumentacije, kao i bez građevinske dozvole. U pitanju je rekonstrukcija, a radovi se izvode na javnoj površini. Zahtevao sam od sekretara Dunđerski Dragice da pozove predsednika komisije za investicije Branka Gajina, kojem sam u prostorijama Mesne zajednice saopštio da je komisija čiji je on predsednik izabrala nestručno i neovlašćeno lice za izvođača radova i da je to u suprotnosti sa pozitivnim zakonskim propisima. Od istog sam dobio odgovor da ne filozofiram puno, kad su oni već više od 50% radova izveli, a u pitanju je kum Gera, kao izvođač i da ako ja ne želim da potpišem i overim akta koja su mi oni pripremili, mogu da odustanem od poverenog posla. Tom prilikom sam pitao Branka Gajina kao vlasniku apotekarske radnje, zašto je imao problem sa inspekcijom dok nije zaposlio farmaceuta, jer ni on ni supruga nisu stručni ni ovlašćeni da vode apoteku, osim što su vlasnici. Odgovor nisam dobio.

Insistirao sam da se po hitnom postupku sastane Komisija za investicije pri MZ i da donese odluku nakon informacija koje sam dostavio, da su izabrali neovlašćeno i nestručno lice, za rekonstrukciju ŽUTOG BUNARA. Komisija se vrlo brzo sastala, bio sam prisutan, a predsednik komisije Branko Gajin je izneo informaciju kako ja nešto izmišljam i ako ne želim da nastavim sa nadzorom mogu da vratim uplaćeni avans, a oni će izabrati drugog nadzornog organa. Uplaćeni avansni iznos sutradan sam prebacio nazad u Mesnu Zajednicu i pismenim putem ih obavestio da odustajem od poverenog posla vođenja nadzora, jer ne želim da radim u suprotnosti sa Zakonom.

Radovi su i dalje odmicali, izabran je nov Nadzorni organ iz Kule, koji je iako su radovi već bili pri kraju, potpisao i overio pripremljenu dokumentaciju i naravno naplatio. Još tada su kumovi započeli veliki biznis od naših para, shvatili su da budžetska sredstva nema ko da kontroliše, napravili su biznis plan i Branko Gajin kao tadašnji član DSS, formirao je grupu građana i kao nezavisni kandidat 2004. godine kandidovao se za predsednika opštine Srbobran. Gajin, kao rođeni Srbobranac imao je veliko pokriće u časnim roditeljima, koji su bili intelektualci u našoj maloj sredini (majka lekar, otac veterinar), pobedio je kao predsednički kandidat, ali je obmanuo građane da je nezavistan jer je bio predsednik OO DSS. Pred sledeće izbore, videvši da pada popularnost DSS-a istupa iz ove stranke i ponovo formirta grupu građana sa kojom kao „lokalpatriota“ ide na nove izbore i ponovo pobeđuje. Imajući političku viziju Branko Gajin sa grupom skromno obrazovanih građana koji su bili u drugim strankama, prelazi u DS,  uspeva da oformi vladajuću većinu u lokalnoj skupštini, koja ga odmah i bira za predsednika opštine u drugom mandatu.

Volim svoj grad i ljude koji me okružuju. Kao građanin i intelektualac ne mogu više da posmatram kumove u ovoj opštini, kako neodgovorno, nestručno i krajnje bahato koriste teškom mukom oformljena sredstva budžeta naše opštine, gradeći splavove na najzagađenijem vodotoku Evrope, bez odobrenja vodozajednice, bez projektne dokumentacije,  kao i bez odobrenja za njihovo postavljanje i bez potrebnih atesta, postavljaju ograde oko kanala bez potrebnih saglasnosti (sada ista srušena po nalogu vodoprivrede),  postavljaju krovne pokrivače (Gutanit ploče) na školi u Turiji, staroj upravi prihoda, kao i hotelu Elan od strane PTC D.O.O. a za ovaj materijal se ne daje ni jedan dan garancije proizvođača, jer on služi za privremene objekte, te navedeni objekti trpe štetu i propadaju.

Za vašu informaciju, na zgradi opštine izvođač radova PTC postavio je crep koji je nekvalitetan i čija je proizvodnja jedno vreme bila obustavljena, tako da je u leto 2010 godine isti izvođač PTC D.O.O. u izvođenju kuma Gliste crep skinuo sa velike sale SO Srbobran, stavljena je aluminijumska folija kao zaštita, krov ponovo poletvan i stavljen je stari crep. Naravno svi radovi su uredno ponovo naplaćeni. Da pomenem i vidno oštećen i ulegao pod u sportskoj hali u Turiji, izvođač radova P.T.C. D.O.O.

Kako je moguće da zamena sanitarija u O.Š. J.J.Zmaj košta 2.450.000 dinara, kad jedan komplet (wc šolja kotlić umivaonik i slavina) iznosi 10.000 dinara?

Kako je moguće da 14m2 leksana, na ulazu u stari bioskop čija je cena 700 – 800 dinara po m2 bude naplaćena 507.000 dinara, a izrada parkinga kod sudije za prekršaje u iznosu od 2.600.000 dinara? Da li je moguće da ravnanje prostora za industrijsku zonu uz prugu iznosi 14 miliona dinara? Ovome nema kraja… Postoje podaci i nadležne službe će ih verovatno koristiti.

Branko Gajin kao predsednik opštine Srbobran zaveo je odavno strahopoštovanje, tako što je firmu koja je vlasnik Srbobran.net-a, koji je jedino nezavisno glasilo ove male sredine iselio iz poslovnog prostora koji je u vlasništvu opštine Srbobran. Lokal je nakon toga dve godine zvrjao prazan. Istovremeno vrši pritisak na Radio Srbobran i vodi postupak protiv vlasnika Radija Srbobran Ivice Šmita radi iseljenja iz poslovnog prostora, dajući mu do znanja, kako je prošao vlasnik Srboban.net-a.

Nedeljom oko 12 h vrlo često drži jednočasovne monologe, a termin plaća našim parama, iz budžeta opštine Srbobran. Svojim postupcima zavadio je i podelio građane Srbobrana. Na najnižem nivou su odnosi sa susednom opštinom Bečej, ne sarađuje sa susednom opštinom Vrbas, koja zahvaljujući sadašnjem predsedniku dr Željku Vidoviću krupnim koracima čini značajne pomake napred u kvaliitetu života građana i razvoja te opštine. Zbog nedostavljanja izveštaja o utrošku sredstava donacije NIS-a iz predhodne godine, u iznosu od 10 miliona dinara, ove godine smo jedina opština gde postoje bušotine za eksploataciju koja je ostala bez donacije od 20 miliona dinara (200.000 evra), koja se namenski dodeljuju opštinama.

Starijima je lepo kada vide kako ima cveća u centru Srbobrana, a mladi se iseljavaju, jer nema posla i perspektive, dok je na birou rada oko 3.500 većinom nekvalifikovanih građana, jer i ono malo obrazovanih napušta ovu sredinu. Đaci i studenti po šest meseci ne dobijaju obećanu naknadu lokalne samouprave za autobuski prevoz i sa opravdanjem negoduju, a kupuju se saksije za cveće koje kako se priča koštaju preko 30.000 dinara po komadu, kako bi smo pokazali gostima za veliki pravoslavni praznik Petrovdan kako je ovde sve lepo uređeno i teče med i mleko.

Nadam se da će se i ova velika farsa u našoj opštini uskoro završiti, istina izaći na svetlost dana, a ova opština i građani sa nekom novom zaista demokratskom vladajućom garniturom krenuti u razvoj i stvaranje uslova za prosperitet ove lepe vojvođanske varoši sa velikom tradicijom i kulturom.

U Srbobranu 09.07.2011.

S poštovanjem:

Ing građ Jovan Tutorov

Dostavljeno:

G- din predsednik Srbije Boris Tadić

G –din predsednik Izvršnog Veća Vojvodine Bojan Pajtić

G –đa Verica Barać – agencija za borbu protiv korupcije

Srbobran.net

Radio Srbobran

5 мишљења на „Otvoreno pismo

  1. E kamo srece da Srbobran ima mnogo vise ljudi kao sto je G-din Tutorov! Ali “selo” je prepuno kukavica i prodanih dusa koji cekaju da neko drugi pocisti smece.

  2. tuga, koja traje decenijama… Na zalost, krivi smo mi. Nemojte zameriti sto komentarisem a mnogo sam mladja… Ipak napustila sam zemlju pre samo 10 meseci. Srbobran je moje mesto. Tu sam rodjena i odrasla a i porodica mi zivi u njemu. Taman se secam zivota od propasti Elana pa do 2010… svake godine sve gore i gore. Nemojte zameriti, ali mislim da su Srbobranci krivi. Kad nesto ne valja, treba reagovati. Zato komentarisem. Odavno je to trebalo. Pre 15 godina. Ali nikad nije kasno. Zao mi je sto smo “mentalitetom” ograniceni na cutanje kada treba a lajanje kad niko ne cuje… Srbobranci. Vecno pasivni. Mesto gde niko nikome nije dobar cak i kada je situacija banalna. Neujedinjeni. Use i u svoje kljuse nikada nije bila dobra parola kada se radi o buducnosti.Hvala na podsetniku… Analiza/poredjenje broja stanovnika od pre 50 god do danas svedoci da nesto ne valja…

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s